poezijakojuvolim

« Branislav Crnčević - KRIK | Main | Matej Bor - VEČERAS NEĆU DOĆI »

Dobriša Cesarić - POVRATAK
2011/03/26,14:25

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)

Možda je pao trak istine u me,

A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav,

Desiti - velim,

Ali ja ne znam, da li da je želim,

Ili ne želim.

U moru života, što vječito kipi,

Što vječito hlapi,

Stvaraju se opet, sastaju se opet

Možda iste kapi -

I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,

Jedna vječnost pusta,

Mogla bi se opet u poljupcu naći

Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit

Prekrasna, u plavom,

Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila

Mojom davnom javom,

I ja, koji pišem srcem punim tebe

Ove čudne rime

Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,

Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku

Svoje uho napne,

Sigurnim će glasom zaglušiti razum

Sve, što slutnja šapne;

Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom

Pogledati ko stranci,

Bez imalo svijesti, koliko nas vežu

Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće

Ko sunce u krugu,

I nosi nam opet ono, što je bilo:

I radost, i tugu.

I sinut će oči, naći će se ruke,

A srca se dići -

I slijepi za stope bivšega života

Njima ćemo ići.

....

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)

Možda je pao trak istine u me,

A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav,

Desiti - velim,

Ali ja ne znam, da li da je želim,

Ili ne želim.

Komentari

Comment Icon

Lepo!

Posted by: brada at 2011/03/26, 18:39
Comment Icon

@brada, drago mi je da ti se svidja. Pozdrav.

Posted by: onakojajesam at 2011/03/27, 11:20
Comment Icon

Fotografija je prelepa

Posted by: Dobri at 2011/03/27, 13:07
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu