Rijeko, koliko puta tvoju grud
Razdire lađa ili vihor ljut?
Duga i duboka rana prži grud
Što je posred srca reže strasna žud.
Ipak, čim otiđu: lađa, vihor lud,
Rana tad zaraste, prođu bol i stud.
Al kad ljudsko srce jednom razdre žud,
Svi balzami njega liječe - uzalud.
(1904-1979)
OTAC I SIN (1940)
"Kada najviše želiš, da drugom čoveku nešto kažeš, najmanje to možeš. Džim oseti naglu iduboku osamljenost. Oseti se sam u svetu ljudi. Oseti, da je prisiljen da uvekbude sam sa sobom. Reči, koje bimogao reći drugome čoveku, ne približavaju ga tome čoveku. Pa i kad je s Liz, još je uvek sam sa sobom, sam na svetu."
"Ali nije mogao popraviti svoje greške, osim da navedesvoju decu, da izvuku korist iz njih." (Džim)
"Nejasno se setio bola, koji je doživeo, kad je bio mlad i kad je izgubio prst, radeći u nekoj fabrici. Niko mu nije mogao pomoći, dok su čekali oko njega, da doktor dođe. Niko nije mogao ništa reći, što bi mu pomoglo. Ništa se nije moglo reći." (Džim)
"Hteo je otići. Lažna slika njega stajala je ispred nje, ništa stvarno joj nije mogao reći."(Deni)
"...i činiti ono, što im se naredi, paziti na poslu, sve zbog svojih porodica, ako i nema drugog razloga. Seti se, da je govorio samom sebi, dok je bio dete u kratkim pantalonama, kako će biti slobodan, kad odraste. Ali oko njega su odrasli ljudi, a nisu slobodni."(Deni)
"Nije se usuđivao reći ili učiniti ili obući ešto po modi, jer u stvari nije osećao da pripada svetu, kojem se hteo prilagoditi." (Deni)
II deo:
MOJI DANI BESA (1943)
"Svejedno ću ostaviti ove stranice, neka budu spomen mojim danima gneva" intimni dnevnik Charlesa Baudelairea
"Ovaj dan kao da je pouka čitavog života. Ceo dan je želeo da nešto dođe, nije uživao u trenutku, koji je proživljavao. Dok se vozio vozom, želeo je da vožnja prestane. Dok je ručao, želeo je da utakmica počne. Za vreme utakmice želeo je da se završi. Sada želi otići na voz. Kada bude na vozu, želeće, da bude što pre kod kuće."
"Ali što čovek više čita, više uviđa kako ništa ne zna. Kad god bi pročitao jednu knjigu, doznao bi za deset ili dvadeset knjiga, koje nije pročitao, a koje bi trebalo pročitati."
"Opet se seti svoje prošlosti. To je bila komedija. On sam je komedija, koja je najednom postala ozbiljna. Seti se Rabelaisovih reči: Spustite zavesu, komedija je završena."
"Nemoj sve stavljati na jednu kartu. A šta onda, ako su sve druge karte lažne?"
"Deni se seti, kako je negde pročitao, da je Spinoza rekao nešto, što bi odgovaralo ovom trenutku - nemojmo plakati niti se smejati, već nastojmo razumeti."
Ne daj da žeđam dok Vino na usni nosim
Ni da s Kraljevstvom u svome Džepu - prosim
Tako slatka ljubavi moja i više ničija
ovih dana u ovoj pustinji
izmišljeno jedinstveno dobro
u zlu stvarnog neizvesnog puta.
Gde za mene čuvaš daleku oazu
tako sakriveno
nisam li ja možda sam prenebregao
dok sam nerazumno životom išao
Tako slatka ljubavi moja i više ničija
od tvrdog sećanja izvajah te u cvet
najređi
najslađi i najzreliji cvete
među postojećim cvetovima
Ali gorčina samo gorčina
u meni se nastanila.

Izgubiše se krici i ni odjek ne ostaviše
Stisnute pesti i ućutkana mržnja
ljude raspolutiše
Ali suze prekopaše
preduboke virove
u praznim očima nadanja
i virove niko ne zatrpa
