TUŽNA PESMA
Tužna se jedna pesma sa mojim suzama spliće,
a pogled u daljinu mojom je čežnjom protkan.
Bdi moje selo u meni, bdi u mojim mislima,
u hrpi mojih snova.
Hteo bih da se vratim, ali ko me još čeka?
Ni čamca nema da bi se reka prešla.
Srce mi, otežalo, ne da više da zborim.
U utrobi se mojoj okreću točkovi kolski.
SRCE USAMLJENIKA
Čun od čempresa, šiban burom, morem leluja.
I srce mi je uzburkano - nigde sna na vidiku.
Imam i vina, hrane, zabave, pa ipak, tajim bol.
Srce mi nije ogledalo, da slika šta drugi žele.
Imam i braće, da me štite. Ali kad im sve rekoh, razgneviše se na mene.
Srce mi nije od kamena, a nije ni prostirka što može da se smota.
Uzalud svi ti obredi kojima borja nema.
Srce mi se rastače, niskost me satire tuđa.
Trpeh i muke, i svakakve uvrede.
Noću mislim o tome, danju izlivam dušu.
O, Sunce, o Meseče, zašto li potamneste?
Tuga se lepi za mene kao košulja neoprana.
U noćnoj tišini, mislim o svemu tome, i žudim za krilima,
da bilo kud odletim.
« | Mart 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |