« Antal Hidas - OTPUTOVALA SI | Main | Džon Don »
Kad četrdesetu prođeš, u noći
probudiš se, pa zatim pozadugo
ne možeš zaspati. Svoju sobu gledaš
tamo u mraku. Pomalo razmišljaš
o nečem. Ležiš otvorenih očiju
ko kasnije u grobu. To je raskrsnica
na kojoj život menja kolosek.
Čudiš se da si između zemlje i zvezda
živeo. Ljutiš se na jedno malo ništa.
Igraš se s njim. Dosadi ti. Izgubiš ga.
Tad obično čuješ s ulice kakav šum.
Po zvuku svakom prepoznaješ šta znači.
Ni tužan čak nisi. Tek trezan, oprezan.
Malo nemiran. Zatim odjednom uzdahneš
i okreneš se zidu. Zaspiš.
... nije bas sve tako crno... kad prodjes cetrdesetu:)
veruj mi:)
lj
E... a ja propagiram da će žene za par godina izgledati najbolje u četrdesetim.Slušaj Persefonu.Veliki poljubac
Drage moje devojke, ja sam daleko od svakog pesimizma:) To je prosto lepa pesma koja ulazi coveku pod kozu i nagoni na razmisljanje. Ni slucajno ove pesme ne prikazuju sve moja osecanja, vec samo ukus:)
Veliki zagrljaj za obe:)
Zaista,prelepa pesma.Dobar ukus.
« | Mart 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |