« T´ao Hong King - TUGOVANKA O HLADNIM NOĆIMA | Main | Vang Jen - Hang (Kina) - KRATKI RASTANCI »
LJEU JU SI
Često se zažali zbog nehajnih reči,
koje nisu dostojne dubokih osećanja.
Kada se jutros pogledasmo nas dvoje,
gledahu se to srca s bezbroj krivudavih brazda.
TU MU
Kad je strast preduboka, na izgled kao da je i nema.
LI ŠANG JIN
Ne zna se šta je lakše ovoga jutra, taj vetrić ili rosa.
Iza zastora, ustajem sama.
Cvrkuće žuja, cveće se smeši.
Kome li, samo, ovo proleće dođe?
LI JI
Iza zavesa, klokoće kiša bez kraja.
Proleće je pri kraju svojih snaga.
Pod pokrivačem od svile, nepodnošljiva hladnoća petog bdenja!
Kad sanjam, zaboravljam da sam u izgnanstvu;
ali tu blagu utehu zalud čekam.
Reke i mostovi do u beskraj.
Ne naginji se, tako sam, na ogradu!
Lako je reći zbogom, teško je vratiti se.
Voda se razliva, cveće poleže.
Proleće beži pravo u nebo ili međ ljude.
*
Ćutke, ovako sama, penjem se uz stepenike Zapadnog Paviljona.
Mesec je kao zapeti luk.
U velikom dvorištu, punom platana,
sveža jesen uokviruje moju samoću.
O, neprekidna niti moje misli,
nerazmrsivo povesmo moga bola,
nesavladiva razdaljino,
kako je čudna ta gorčina kojom mi prožimaš srce.
ČEU NHHG JEN
Tek što ustadoh, još pripit od proleća,
kada mi vitka gošća samo dahnu u uvo:
"Jesi li danas trezan?"
I od nežnosti njene, eto, opet sam pijan.
Laku noć, draga persefona.
Zaista izuzetni stihovi, posebno ČEU NHHG JEN. Veliki pozdrav!
@roksana, drago mi je da ti se svidjaju, meni su omiljeni.
Hvala na komentaru - delimo misljenje.
« | Mart 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |