« Poezija Kine - Neznani pesnik | Main | Poezija Kine - USAMLJENIK (HSJAO JEN) »
Kad nam se ljubav zače, ne rastajasmo se nikad,
a sad nam vreme sve više razređuje susrete.
Okrećem glavu i lomim zupce na svome češlju, te mi je malo lakše.
Otkud to dođe, mili, kada si tako tužan?
Triput mu se obraćam, a odgovora nema.
Da li da ga poredim, avaj, sa gordim borom?
Bojim se, neprekidno, da nije nepostojan.
Ako me ne voli više, biću jedna ribica bačena u mutnu baru,
da nikad ne vidi reku.
Ja sam kao blistava zvezda Severnjača -
hiljadama godina ostaću uvek ista.
A srce moga dragog - ono je kao Sunce što sviće na zapadu
a na istoku leže.
Opčinjen nekom drugom, ko zna koliko me je puta već obmanuo.
Kao razvaljena vrata, moje srce ne može njegovo da zatvori.
« | Mart 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |