« Sofija de Melo - ZNALA SAM DA CE NETKO | Main | Jaroslav Ivaskijevic - KULE II »
Šta ti znaš, draga moja...Primaš moju ljubav, ponekad kao hladnu oblogu za grozničavo čelo,
ponekad kao plavičastu maglu u svojoj sobi za igru s nekadašnjim nadama koje su te pojele.
Ponekad tek, kao gutačica vatre trenutnom inspiracijom vratiš mi njenu vrelinu
od koje se moje noći dugo, sasvim polako pretvaraju u ugljevlje.
Nemaš ti pojma, draga moja, kako davno bi to mesto gde smo ostali ti i ja kao mi.
Sve daće redovno poizdavane, hvala na pitanju. Suze i gorčine kao Petrovske baklje
rastrčane po utrobi uredno spalile svaki čirić nade.
Želju ne navlačim na kožu kao zastarelu modu punu gadne prašine. Ne,ne...
I gola kao živa rana ta ljubav toči samo čisto crveno, samo sazvežđa, i vedra jutra
za umivanje tvog lica. I ti kao sad znaš kakva je ta ljubav, draga moja.
A ne znam ni ja. Čudo jedno, kažem ti, draga moja.
Možda ako odćutis jednu večnost i ako tvoje ruke ne pipnu ništa baš u meni,
od sada pa do zauvek, možda i to čudo makar samo zaspi i pusti me da se odmorim
od strašnog napora biti ti prijatelj, Ljubavi.
« | Februar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |