poezijakojuvolim

« Sofija de Melo - ZNALA SAM DA CE NETKO | Main | Jaroslav Ivaskijevic - KULE II »

Stevan Savić - ČUDO
2011/02/27,11:17

Šta ti znaš, draga moja...Primaš moju ljubav, ponekad kao hladnu oblogu za grozničavo čelo,
ponekad kao plavičastu maglu u svojoj sobi za igru s nekadašnjim nadama koje su te pojele.

Ponekad tek, kao gutačica vatre trenutnom inspiracijom vratiš mi njenu vrelinu
od koje se moje noći dugo, sasvim polako pretvaraju u ugljevlje.

Nemaš ti pojma, draga moja, kako davno bi to mesto gde smo ostali ti i ja kao mi.
Sve daće redovno poizdavane, hvala na pitanju. Suze i gorčine kao Petrovske baklje
rastrčane po utrobi uredno spalile svaki čirić nade.
Želju ne navlačim na kožu kao zastarelu modu punu gadne prašine. Ne,ne...

I gola kao živa rana  ta ljubav toči samo čisto crveno, samo sazvežđa, i vedra jutra
za umivanje tvog lica.  I ti kao sad znaš kakva je ta ljubav, draga moja.
A ne znam ni ja.  Čudo jedno, kažem ti, draga moja.

Možda ako odćutis jednu večnost i ako tvoje ruke ne pipnu ništa baš u meni,
od sada pa do zauvek, možda i to čudo makar samo zaspi i pusti me da se odmorim
od strašnog napora biti ti prijatelj, Ljubavi.

Komentari

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu