poezijakojuvolim

« Frederiko Garsija Lorka | Main | Jovan Dučić - PESME BOGU (I) »

Herman Broh (1886-1951) - MESEČARI
2011/02/27,22:31

42286596

„U svakom slučaju“, izjavio je jednom prilikom Herman Broh (1886-1951) „imam nešto zajedničko sa Kafkom i Muzilom: nijedan od nas trojice nema pravu biografiju; živeli smo i pisali, i to je sve.“ No, neko ko je bio pre svega jedan od prvaka austrijske tekstilne industrije, pa zatim i vanredni student filozofije, matematike i psihologije na Bečkom univerzitetu, da bi se, prodavši porodičnu fabriku, tek u 42 godini života posvetio spisateljskom poslu, neko ko je, uhapšen 1938, jedva uspeo da izbegne sigurnu smrt u koncentracionom logoru, i to zahvaljujući visokom mišljenju Džemsa Džojsa, Tomasa Mana i Oldosa Hakslija o njegovom prvom romanu „Mesečari“, neko ko je trinaest godina životario u Americi od skromnih stipendija – taj „neko“ mora da je imao kakvu-takvu biografiju. (http://pulse.sm-art.info/ziveti-i-pisati/)

 

"Mesečari" je roman koji vredi pročitati - to je roman koji te uvuče potpuno u život glavnog junaka, i po čitanju imate osećaj da ste nekog upoznali, da ste s njim živeli i da ste od njega dosta naučili.

ODLOMCI:

"Moj živto se mrači za mnom, i ja ne znam da li sam živeo ili su mi to samo pričali, toliko je on već potonuo u dalekim morima."

"Nesposoban da sam sebe saopšti, nesposoban da razbije svoju samoću, osuđen da ostane glumac sebe samog, zamenik sospstvenog bića - čovek vidi da sve što može saznati od čoveka ostaje puki simbol, simbol neshvatiljivog Ja."

"Čekanje je kao razapeta bodljikava žica u duši."

"Možda je izrekao nešto davno zaboravljeno kad je kazao: "Uvek nas neko odgurne od sebe, gospodine Eše."

"...tada Hajnrih Vendling uze svoju ženu pod ruku, i ona pri tom prvom dodiru tela zatvori oči. Možda je i on sklopio oči, pa nije video ni teško letnje noćno nebo, ni belu prugu druma, koji se pružao pred njima i po čijoj su prašini gazili, možda je svako od njih videlo neki drugi nebeski svod, jer su oboje bili zatvoreni kao i njihove oči, svako u svojoj samoći, a ipak sjedinjeni u prepoznavanju tela, koja se spojiše u konačan poljubac, s licima lišenim koprene, lascivnim u očiglednosti pola, a ipak nevinim u bolu otuđenosti koja nikada ne misli da se okonča i koju nikakava nežnost više ne može ukloniti."

 

Komentari

Comment Icon

Lepo,iznenadi nas i ovom vrstom postova.Pozdrav!

Posted by: goldeneye at 2011/02/27, 23:42
Comment Icon

Hvala, goldeneye - trudiću se. U tu svrhu je otvorena kategorija "Knjige", da ukazem na knjige koje su ostavile utisak na mene, a za koje neko mozda nije cuo, ili nije smatrao interesantnim. Pozdrav:)

Posted by: onakojajesam at 2011/02/28, 09:05
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu