« Zak Brel - LITANIJE ZA POVRATAK | Main | Milutin Bojic - SONETI »
A kad smo posli s brda, nasi koraci
pjano padahu stazom, gdje je stari grad.
Uzalud bjese sve. Sumracje, oblaci.
Netko je od nas dvoje slutio da je mlad.
Jedna su usta molila da pozar ugase,
a druga, tko zna zasto, nisu htjela.
I dok je vihor plamene vitlao talase,
tuga je ko kaplja krvi padala s jednog cela.
I onda u tuznom casu planulo je sve:
i drvece i mi i stari, dragi grad,
i sve bje uzalud. Izgorjelo je sve.
A ja sam, ja sam bio jednom mlad.
Jedno je gariste. A dvije su pale zrtve.
I jedna se molitva sledila na drvecu.
Podjimo, pokopat cemo skupa mile mrtve
i zazeljeti im srecu.
I zazeljeti im srecu!
« | Februar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |