poezijakojuvolim

« Zak Brel - LITANIJE ZA POVRATAK | Main | Milutin Bojic - SONETI »

Miroslav Feldman - POZAR
2011/02/27,13:13

A kad smo posli s brda, nasi koraci
pjano padahu stazom, gdje je stari grad.
Uzalud bjese sve. Sumracje, oblaci.
Netko je od nas dvoje slutio da je mlad.

Jedna su usta molila da pozar ugase,
a druga, tko zna zasto, nisu htjela.
I dok je vihor plamene vitlao talase,
tuga je ko kaplja krvi padala s jednog cela.

I onda u tuznom casu planulo je sve:
i drvece i mi i stari, dragi grad,
i sve bje uzalud. Izgorjelo je sve.
A ja sam, ja sam bio jednom mlad.

Jedno je gariste. A dvije su pale zrtve.
I jedna se molitva sledila na drvecu.
Podjimo, pokopat cemo skupa mile mrtve
i zazeljeti im srecu.

I zazeljeti im srecu!

Time

Komentari

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu