poezijakojuvolim

« Laza Kostic - OH, ZAO MI TE JE! | Main | Matija Bećković »

Fernando Pesoa - LJUBAV JE SVOJEVRSNO DRUSTVO
2011/02/27,11:10

 LJUBAV JE SVOJEVRSNO DRUSTVO

Ljubav je svojevrsno drustvo.
Ne znam vise hodati sam putevima,
jer vise ne mogu ici sam.
Jedna me vidljiva misao tjera da hodam brze
a vidim manje i da istodobno zarko zudim sve vidjeti.
Cak i njezina odsutnost biva sa mnom,
a ljubim je toliko da ne znam kako da zelim.

Ne vidim li je, zamisljam je i jak sam poput visokih stabala.
Videci je, tresem se i ne znam sto se dogodi s onim
sto cutim u njezinoj odsutnosti.
Cijelim sam svojim bicem neka sila sto me napusta.
Cijela me zbilja gleda kao suncokret s njezinim licem u sredistu.

**** 

O tuzno sunce svakodnevnice
iz dana u dan sve sahlije
sto niti dusu niti ruke
ne moze vise da zagrije.

Neka se moja ruka
na dlanu tvoje zgrije
od toga ce nam, draga,
oboma biti toplije.

No ako tuga treba
da traje sve do groba
tad podaj Boze snage
da je podnesem sam!

 

 Ne tezi, Lidija

 Ne tezi, Lidija, gradit u prostoru
kod drzis buducim, nit si obecavaj sutra.
Ispuni danas bez cekanja.

Ti si sama svoje zice.

Ne namenjuj se, jer nisi buduca.
Tko zna, mozda, izmedju vrca sto ga pijes
i vrca opet napunjena,
sudba unece ti provaliju.

 

Komentari

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu