« Dzordz Gordon Bajron - MANFREDOVA LJUBAVNA PESMA | Main | Izet Sarajlic - PISI MI NA ZELENU ADRESU LJETA »
Moja dusa se razbila ko prazna glinena posuda.
Skotrljala se niza stepenice do samog podnozja.
Ispustila je iz ruku nespretna sluzavka.
I sad je komada vise nego sto bjese posude.
Buncam? Zar nije tako? Odakle da to znam?
Ja sada osjecam vise nego dok bijah cijel.
gomila krhotina na sagu koju bi trebalo pomesti.
Tresak bijase isti kao kad razbijes posudu.
Bogovi - koji postoje doista - izjurili su na stubiste
u susret sluzavci koja me razbila.
Bogovi je ne kore.
Oni su trpeljivi.
A i kakva je vrijednost prazne glinene posude?
Gledaju bogovi krhotine sto kriju jalove spoznaje.
Spoznaje sebe, ne njih.
Gledaju bogovi dobrodusno.
Smijese se nespretnoj sluzavci.
Visloke stube su pokrivene zvijezdama.
Medju njima, caklinom prema gore, sjaji se jedna krhotina.
Moj rad? Moj zivot? Srcika moje duse?
Komadic glinene posude.
I bogovi glede, cude se, odkuda li se stvorio.
« | Februar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |