Ah, ti prokleti besani sati
Kad nevažne brige naglo postaju ogromne
I ma kakva glupost ohrabrena noću
Preti, optužuje, naduvena kao žaba.
Neoprezna reč postaje zločin,
Glupa primedba u novinama – presuda
Osamljenost, dekret izgnanstva.
U groznici sporova neznano oko čega
Izmišljam nove ludačke argumente,
precizno pariranje – u izgubljenim diskusijama.
Ah, oni prokleti sati kad se noću
Ništavne drame, neistinske brige
Sjedinjuju sa istinom starom i bolesnom.
Očajavam zbog nenapisanih komada,
Zbog slika koje bih mogao naslikati,
Zbog usana davno ljubljenih.
Dok najzad u ponoć ne dođe
Mala tableta
Mepavlon.
Obuhvata me toplim talasom sna.
Prustovim
Pronađenim vremenom.
I, kao nakon gorke svađe,
U naglom pomirenju
Pronalazim tvoja, detinjom grimasom
Nabubrela usta, vrela, slana od sna.
Spavaj, draga.
« | Februar 2013 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 |