poezijakojuvolim

Camillo Sbarbaro (1888-1967) - Taci, anima stanca di godere

2012/05/07,10:34

Šuti, dušo umorna od naslade

i patnje (s jednim i drugim već si pomirena).

Ni glasa ti ne čujem ako slušam:

nikakvo tugovanje zbog bijedne

mladosti, ni gnjev ili nadu,

a ni čemer.

Počivaš kao

tijelo zanijemila, sva puna

očajničkog pomirenja.

Ne bismo se začudili,

zar nije tako, dušo moja, da se

zaustavi srce, da ponestane

nam daha...

Međutim, hodamo,

hodamo ja i ti kao mjesečari.

A stabla su stabla, kuće

su kuće, žene

u prolazu su žene, sve je ono

što jest, samo ono što jest.

Nastupi radosti i boli

ne diraju nas. Izgubila je glas

sirena svijeta, a svijet je velika

pustoš.

U pustoši

Ja gledam suhim očima sam sebe.

Wolf,black,and,white,photography,walf,animals,animal-487fcfbb2a1a6aacbc443b59a30de74c_h_large

Duško Trifunović - KNJIGA MOG ŽIVOTA

2012/05/07,00:09

Knjiga mog života tek se piše

To je knjiga koja priča sama

o ljubavi kakve nema više

niti će je biti među nama

Knjigu mog života piše duša

koja znade i za bolje dane

ali više ne želi da sluša

mudrost koja dolazi sa strane

Knjiga mog života nema cilja

A ta ljubav koja iz nje zrači

ni za mene više nije zbilja

mada svijetli kada sve se smrači

candlelight-photography3